Utorak, 19. ožujka 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Moramo tražiti Boga kada ga možemo pronaći

VI. razmatranje. Smrt grješnika

  1. Moramo tražiti Boga kada ga možemo pronaći

Velika i čudna stvar! Bog grješnicima uvijek prijeti da će zlom smrću svršiti: „Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati“ (Izr.1,28).  Zar će Bog uslišati njegov vapaj kad ga spopadnu muke i nevolje? (Job 27,9). Vašoj propasti smijat ću se i rugat ću vam se (Izr.1,26).

Sv. Grgur kaže: Kad se Bogu podrugujemo onda ne dijeli milosti ni milosrđa. „Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne»“(Pnz.22,35). I na drugim mnogim mjestima u sv. Pismu sličnim načinom Bog grješnicima prijeti, a oni žive mimo i bez brige, kao da im je Bog obećao dati oproštenje i raj na smrti. Istina, Bog je obećao u svaki čas,, kad se grješnik njemu obrati, oprostiti mu, ali nije kazao da će se grješnik na samrti obratiti; dapače, više je puta jasno rečeno da tko živi u grijehu u grijehu će i umrijeti. Umrijet ćete u vašim grijesima (Iv.8,21). Na drugom mjestu opet je izričito kazao: „Tražit ćete me, ali me ne ćete naći“ (Iv.7,34.) Boga treba tražiti onda kad se može naći (Iz. 54,6).

Da, jer će doći vrijeme u kojemu se ne će moć naći. Nevoljni grješnici, tužni slijepci koji svoje obraćenje odgađaju do smrti! Kad ne će više biti vremena za obraćenje! Kaže sv. Oleastro: „Zli nikada ne čine dobro pa ni kad za to ne bude vremena“. Bog želi da se svatko spasi, ali tvrdokorne kazni.

Pretpostavimo da slučajno kakva jadnika koji se nalazi u grijehu udari kap i ostavi ga u takvom stanju da ne zna za se, zar ga ne bi svako žalio gledajući gdje umire bez svetih sakramenata i bez ikakvog stvarnog znaka pokajanja; i kako bi se naprotiv svako obradovao, kad bi isti kasnije došao k sebi i zatražio odrješenje te stao moliti djela pokajanja? Zar nije lud onaj koji ima vremena dobro činiti, a ne će, nego i dalje žive u grijesima? Ili, koji se čovjek vraća na grijehe i dovodi pogibelj, da ga smrt pokosi baš vrijeme, kad ne zna hoće li se moći obratiti ili ne. Svatko se boji nenadane smrti, a toliki se izlažu pogibelji da zaglave u smrtnom grijehu bez ikakvog pokajanja i obraćenja!

Bog mjeri težinu naših zloća. Mi se ne obraćamo na milosti, koje nam Bog dijeli, ali ih Bog vrlo dobro čuva i broji: i kad vidi kroz neko vrijeme gdje se odbacuju, onda ostavi grješnika u njegovoj zloći i tako umre. Tužan je i nevoljan svaki koji svoju pokoru odgađa do smrti! Veli sv. Augustin: „Pokora koju bolesnik čini slaba je“. Nastavlja sv. Jeronim: „Od sto tisuća grješnika koji do smrti žive u grijehu jedva da će se jedan na smrti spasiti“. Isto tvrdi i sv. Vinko Ferrerski, da bi veće čudo bilo da se jedan od tih spasi, nego li mrtvog uskrisiti. Kakvu žalost, kakvo li pokajanje misliš da u sebi probudi onaj koji je sve do onog časa grješno živio?

Pripovijeda Sv. Robert Bellarmino, kako je on jedanput bio otišao, da opremi jednog bolesnika, i opomenuvši ga, da se pokaje, ovaj mu odgovori, da on ne zna što je to pokajanje. Sv. Bellarmino mu stao tumačiti, a on mu odgovori: „Oče, ja te ne razumijem, ja toga ne mogu shvatiti“. I tako taj nevoljnik umre, koji za sobom ostavi dosta jasan znak svoje propasti, kako to piše Bellarmino.

Pravedno i zasluženo pokajanje, kaže sv. Augustin, dogodit će grješniku, da na smrti bude zaboravljen, jer je za života Boga zaboravljao. Ne varajte se, opominje nas apostol Pavao – Bog se ne može ismijati, te što čovjek posije, da će to i požeti (Gal.7,7). Živjeti prezirući zakone Božje te tražiti plaću i vječnu slavu na smrti, to znači podrugivati se Bogu, ali Bog se ne može ismijati. Što se posije ovdje za života, to se nakon smrti žanje i uživa na drugom svijetu. Tko sije zabranjene tjelesne naslade, taj drugo ne može ni dobiti, osim pokvarenosti i nevolje te napokon vječnu smrt.

Kršćanine moj, što se drugima govori, to se isto i tebi kaziva. Zamisli da se već nalaziš na smrtnom času, od liječnika odbačen, izgubio sjetila i došao do okončanja, koliko bi molio Boga da ti produlji život još za jedan mjesec, jedan tjedan, i to da urediš račune svoje duše?

I upravo sad ti Bog daje to vrijeme. Zahvali mu i brzo se popravi, i poduzmi sva moguća sredstva, da se nađeš u milosti onaj čas, kad smrt pokuca na vrata, jer onda ne će biti vremena za popravljanje.

Molitva: Ah, moj Bože, a tko bi imao toliko strpljenja sa mnom, kao što si ga ti imao? Da tvoja dobrota nije neizmjerna  već bi bio izgubio svaku nadu u praštanje. Ali govorim s Bogom koji je umro da mi oprosti i spasi me. Naređuješ mi da se ufam i ja ću se nadati. Ako me moji grijesi straše i osuđuju, hrabre me tvoje zasluge i obećanja. Obećao si da ćeš dati život tvoje milosti onomu koji ti se vrati: „Vratite se i živjet ćete“ (Ez.18,32). Obećao si zagrliti tko se tebi obrati: „Obratite se k meni, a ja ću k vama“ (Zah.1,3). Kazao si da ne znaš mrzit onoga koji se ponizi i pokaje. „Srce raskajano, ponizno, Bože ne ćeš prezreti“

(Ps. 51,19). Evo me. Gospodine, tebi se vraćam, tebi se obraćam; priznajem, da sam zaslužio sto pakala, i kajem se što sam te vrijeđao. Tvrdo obećavam da te ne ću više vrijeđati, nego da ću te uvijek ljubiti. Ah, ne daj da se ikada više pokažem nezahvalan prema tvojoj dobroti!

Vječni Oče, po zaslugama Isusove poslušnosti, radi koje je umro, daj da do smrti ostanem poslušan tvojoj svetoj volji. Ljubim te, moje najveće dobro, i radi te ljubavi slušat ću te vjerno u svemu. Daruj mi svetu ustrajnost, pokloni mi svoju ljubav, a drugo i ne tražim. Marijo, majko moja, moli za me.

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?

Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti

Deveto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Presudan trenutak smrti, spas ili osuda

Deseto razmatranje: Svi moraju umrijeti

Jedanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Svakog trenutka približavamo se smrti

Dvanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Trebali bismo neprestano misliti na smrt

Trinaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Trenutak je određen, ali nepoznat

Četrnaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Uvijek moramo biti pripravni

Petnaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Grješnik će tražiti Boga na samrti, ali Ga ne će naći

Šesnaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Tjeskoba umirućeg grješnika

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...